Isusovo suosjećanje prema ljudima

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 14. prosinca 2011.

Draga braćo i sestre, danas želim zajedno s vama razmišljati o Isusovoj molitvi vezanoj uz njegovo čudesno ozdraviteljsko djelovanje. U Evanđeljima su predstavljene razne situacije u kojima Isus moli uoči blagotvornog i ozdraviteljskog zahvata Boga Oca, koji djeluje po njemu. Riječ je o molitvi koja, još jednom, zorno pokazuje jedinstveni odnos poznavanja i zajedništva s Ocem, dok se Isus s velikom ljudskom suosjećajnošću dopušta uplesti u nevolje svojih prijatelja, primjerice Lazara i njegove obitelji, odnosno mnogih siromaha i bolesnih kojima želi konkretno pomoći.

Isusov himan klicanja

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 7. prosinca 2011.

Draga braćo i sestre, evanđelisti Matej i Luka (usp. Mt 11, 25-30 i Lk 10, 21-22) prenijeli su nam jedan "biser" Isusove molitve, koji se često naziva Himan klicanja ili Mesijin himan klicanja. Riječ je o molitvi zahvalnosti i hvale, kao što smo čuli. U grčkom izvorniku Evanđelja riječ kojom započinje taj himan i koja izražava Isusov stav u obraćanju Ocu, jest exomologoumai, koja se često prevodi sa "slavim" (Mt 11, 25 i Lk 10, 21). Ali u novozavjetnim spisima taj glagol označava u prvom redu dvije stvari: prva je "do kraja spoznati" - primjerice Ivan Krstitelj je tražio od onih koji su dolazili kod njega se krstiti da priznaju sve svoje grijehe (usp. Mt 3, 6) -; drugi je "slagati se s nekim". Dakle, izraz kojim Isus započinje svoju molitvu sadrži njegovo duboko, potpuno poznavanje djelovanja Boga Oca i, ujedno, pokazuje njegovo potpuno, svjesno i radosno slaganje s tim načinom djelovanja, sa Očevom namisli. Taj himan klicanja je vrhunac molitvenog puta u kojem jasno izbija na vidjelo Isusovo duboko i prisno zajedništvo sa Očevim životom u Duhu Svetom i očituje se njegovo božansko sinovstvo.