Molitveni susret u Ružićima.
Uvijek isto, uvijek novo i čudesno. A ovaj, po mnogo čemuposeban, posljednji ovakav na ovom mjestu. U
subotu smo proslavili rođendan Zajednice. Devet godina zajedničke molitve,
učenja i suobličavanja s Kristom. U Ružićimasmo proveli posljednjih pet godina. Za nas jako lijepih i plodonosnih.
Ako se stablo poznaje po plodovima, onda nitko ne može osporiti da je ovo koje
smo ovdje njegovaliplemenito. Oni su
nam pružili utočište, a mi smo zahvalno odgovorili i ostavili iza sebe
upečatljiv trag, duhovni i materijalni. Još jednom, hvala Ružićima za ovih
prekrasnih pet godina u životu zajednice Emanuel, u ime dvjestotinjak članova i
nekoliko tisuća gostiju koji su dolazili na naše molitvene susrete. Neka Božji
blagoslov ostane na vama.
Četvrtak u Ružićima podrazumijeva
krunicu, Misu i klanjanje. Želite ispovijed, razgovor, blagoslov, molitvu za
bolesnika, nadahnutu propovijed, želite podijeliti tugu, izvaditi potvrdu,
zamoliti za pomoć ... na pravom ste mjestu.
Odgojena sam u kršćanskoj
obitelji i običajima i tako sam odgojila svoju djecu, pa i u tuđoj zemlji. Išli
smo u crkvu svake nedjelje, ali mi je vjera stavljena na kušnju za Božić 2009.
Kao što je davno zapisano: „Podijeljeno veselje dvostruko je veselje. Podijeljena bol jest polovica boli".
Ovom prilikom i ja želim podijeliti sa svim članovima zajednice Emanuel i svima
onima koji će čitati ovaj tekst, svoje životno iskustvo i radost koju sam kroz
to iskustvo stekla. Rođena sam u skromnoj kršćanskoj obitelji gdje se redovito
odlazi na Svetu misu i posebno svetkuju
kršćanski blagdani. Bez obzira što sam rasla u takvom okruženju, moram priznati
da nisam puno vremena posvećivala razmatranju Isusovih velikih djela i čudesa.
Sve dok jedanput nisam saznala za molitvenu zajednicu Emanuel i Svetu misu i
klanjanje koje je predvodio fra Nikola.
Bog nije nimalo jednostavan u
svojim zahtjevima koje je stavio pred svoju djecu, a jedna od najtežih stvari
koju traži od nas da je i izvršim jeste da oprostimo onima koji su nas
povrijedili. Ne samo da inzistira na tome, nego nam i prijeti da će i njegovo
opraštanje prema nama zavisiti od našega opraštanja. To je nešto što mnogi od
nas ne shvaćaju, jer vjerujemo da ćemo oprost jednostavno primiti po pokajanju,
štoviše, iako znamo da nam molitva koju najčešće molimo jasno ukazuje na to da
je Božje opraštanje uvjetno. Ako obratimo pozornost na molitvu koju nas je Isus
naučio moliti, naići ćemo upravo na onaj redak koji nam govori o ovome: I
otpusti nam grijehe naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Prije 10 godina smo se vjenčali.
Obvezali smo se na ljubav i vjernost i s pouzdanjem u Boga željeli djecu. Nakon
tri i po godine braka i dva spontana pobačaja, shvatili smo da imamo problem i
potražili smo pomoć. Uputili su nas u Zagreb, na Rebro.
